Srbija nema vode za piće. U centru vrućeg talasa, dok se u porodilištima bez klime na ovaj svet donose novi životi u paklu od 45 stepeni, dobijamo poruke iz raznih delova Srbije da vode – nema (Toplica, Gornji Milanovac, Arilje, Ostružnica…).
U zemlji sa najvećom smrtnosti od aerozagađenja, ne mogu a da ne primetim novu eksploziju poruka sa “pomozimo detetu preko sms poruka na 3030”.
Nema vode. Gori 1715 deponija godišnje. Upravo i u Boru, stigla slika. U gradu koji već ima najveći broj obolelih od karcinoma u Evropi. U samo poslednja 24h, stiglo nam je da gore tri deponije; u Beočinu, Raškoj i Negotinu. Nema sumnje da širom Srbije gore još mnoge i opštinske i divlje deponije, jer svake godine u Srbiji bude 1700 požara na deponijama zbog potpuno neadekvatnog sistema upravljanja otpadom. U 21. veku nama su deponije apsolutno neuređena smetlišta, izvor kancerogenih jedinjenja i pretnja po javno zdravlje, a zemlja smo koja je prva po smrtnosti od posledica aerozagađenja u celoj Evropi.
Gore nam čak i sanitarne deponije u koje su ulupani milioni evra i koje su godinama predstavljane kao rešenje problema, a danas su opasnost po naše zdravlje. U maju, gorela je nedeljama regionalna sanitarna deponija “Duboko” u Užicu, a prošlog leta i regionalna sanitarna deponija “Srem-Mačva” kod Sremske Mitrovice.
Mi ponovo govorimo o Rio Tintu. Da li su ovi što nemaju vode glasali za sektu? Ti što jesu opet će. Glasaće i sa onkologije. Ubedio ih je u svoju neodgovornost. Đavo, Sultan, Iškander, Picoglu. Isto kao što nas ubeđuje u “ekološko rudarstvo” i “progres”. Kakav ekološki rudnik u zemlji gde je doslovno svaka reka zavijena u plastične kese, koje vise sa grana povrh korita? Režim i lobisti Rio Tinta nas ubeđuju besramno da će rudnik litijuma biti po ekološkim standardima, koji se ni sada ne da ne poštuju, nego gaze kao da ne postoje ni na papiru; što pokazuju i mnogi statistički podaci, pa tako i podaci o rudarskom otpadu. Čak 94,9% otpada generisanog u privredi potiče upravo od rudarstva, prema podacima RZS-a za 2023. godinu. Od 21 operetara za upravljanje rudarskim otpadom, čak njih 20 nema potrebnu dozvolu. Na sve ovo, u Ministarstvu rudarstva i energetike, imamo samo tri republička rudarska inspektora.
Očekuju nas sukobi, to nije pretnja, već realnost. Zbog toga je i interventna policija išla da uhapsi Nikolu Rističa zbog tvita. Sukobe nećemo započeti mi, niti želimo da kršimo zakon, nasilje će započeti druga strana, kao onda na Šabačkom mostu.
Ali za nas, koji razumemo problem, ne postoji drugi izbor sem da branimo narodnu volju na ulici. Neka se javi onaj koji nema osobu u svom okruženju koja ne boluje, nije bolovala ili umrla od karcinoma. Da, oboljevaju u celom svetu, ali retko gde mladi ljudi. U našem okruženju 2024. još nekoliko mladih ljudi završilo je na onkologiji. I može biti samo gore.
Užasno se velika energija ulaže u opravdavanje Projekta Jadar. A biće još gore. Zato je dužnost svakog patriote da priča sa svojim okruženjem, da objasni zašto je bitno da se ne da međa, jer projekat Jadar ako prođe, onda može da prođe bilo šta.
Ulica nije jednako izbori. Na ulici nije bitno da li je 50% glasalo, na ulici je bitno samo da imamo kritičnu masu. Pa neka dovode narod sa one strane Drine, ako misle da će doći da se obračunaju sa sopsvenim narodom. Jedno je da dođeš i zakoružiš broj jedan, pa se ostatak dana švrćkaš po šoping molovima. Susresti se sa 100k ljudi ide malo teže.
Zakon i pravda su na našoj strani, pobediće istrajniji i hrabriji. Da li smo dorasli zadatku?
*fotografija deponije iz Raške je preuzeta sa stranice JKP Raška.
Ukoliko želite da primate mail-ove o svim našim budućim akcijama, radi veće šanse da ih ne propustite, prijavite se na naš newsletter. Radujemo svakom novom članu, druženju i svakom novom koraku ka poboljšanju sredine u kojoj živimo.