Ne treba nam tri generacije da naučimo da reke nisu deponije

Postoji mišljenje da je ceo svet u krizi na više nivoa, znanja, vrednosti, poverenja i to je istina. Međutim, kriza koju prolazi mi u Srbiji je mnogo dublja i to se najbolje vidi u upravljanju otpadom, a razlog pisanja nije nikakva mržnja prema sebi i svom, već objektivno konstruktivno posmatranje stvari u želji za promenom.

Srbija je deponija i ljudi koji ne izađu iz kutije jednostavno to ne primećuju. Ukoliko me poznajete lično, znate da smo “aktivni aktivisti” kao Eko Straža, trudimo se da budemo na terenu koliko i na mrežama, i živimo taj prirodnjački stil života. Privatno, jednim od poslova, kao i rekreativnim obilascima mogu da sagledam i uporedim stvari objektivno.

Poljska, posle 2000 pređenih kilometara NEMA NI JEDNE DEPONIJE, ne tvrdim da ih nema, ali ni jednu nismo promašili. Odra i Visla izgledaju onkako kako reke treba da izgledaju – bez smeća. Korita su čista, kao i priroda inače.

Vodeći se strategijom skretanja sa puta, prečešljasmo celu zemlju, od Visokih Tatri, do Gdanska i Baltika pa nazad do Češke. Ljudi kampuju, voze bicikle, aktivni su, svaki put ima trotoar, biciklističke staze su svuda, svi gradovi imaju velike uređene parkove. Ne pričamo o trulom zapadu: Poljaci su tranziciona zemlja, Slovenska, postkomunistička. Prosečna neto plata je 1350eur za prvi kvartal 2024.

Ne moramo da stižemo Skandinavske zemlje, Švajcarsku, Japan. Treba gledati Poljsku, Češku, Sloveniju… Ne treba nam tri generacije da naučimo da reke nisu deponije. Potrebno nam je da budemo glasni. Isto važi i za aerozagađenje.

Foto: Odra u Vroclavu

Ukoliko želite da primate mail-ove o svim našim budućim akcijama, radi veće šanse da ih ne propustite, prijavite se na naš newsletter. Radujemo svakom novom članu, druženju i svakom novom koraku ka poboljšanju sredine u kojoj živimo.